Metodika MIRIS (skraćeno od hrvatskog MetodIka za Razvoj Informacijskog Sustava, negdje se naziva i metodologija MIRIS) je skup metoda i uputa čiji je ukupni cilj projektirati i izgraditi informacijski sustav (IS). Oblikovana je od 1984. godine a objavljena 1995. godine na savjetovanju CASE u Opatiji.
Metodika propisuje faze razvoja i aktivnosti pojedine faze do potrebne razine detalja informacijskih sustava.MIRIS koristi tri osnovne metode i to: metodu za modeliranje podataka, metodu za modeliranje procesa i metodu za modeliranje aplikacija. Metode su slične brojnim metodama u drugim metodologijama.
Faze životnog ciklusa su grupirane u dvije grupe faza i to: logičko oblikovanje (projektiranje IS) i fizičko oblikovanje (izgradnja IS). Svaka grupa faza ima tri faze. Faze se dalje dijele u aktivnosti. Cjelokupni posao započinje izradom strateškog plana. Potom se u fazi Glavnog projekta analizira poslovanje i kreira model podataka.
U fazi Izvedbenog projekta modeliraju se podaci i definira logička arhitektura programskog proizvoda. Faza «Proizvodnja softvera» započinje planiranjem proizvodnje. Uzima se u obzir postojeće programske proizvode i bazu podataka u sustavu. Cilj je reorganizirati postojeću bazu podataka (stvoriti novu ako ništa ne postoji) i kreirati potreban novi programski proizvod odnosno izmijenjen ili zamijeniti postojeći programski proizvod.
Gotov programski proizvod se uvodi u sustav, a po uvođenju primjenjuje u svakodnevnom radu. Po potrebi se dijelovi informacijskog sustava održavaju, kako bi isti zadovoljio potrebe korisnika.